Vrijeme, govori! ko je ova curica, i o čemu sanja? Da li da je uzmem za ruku i sakrijem je u toplotu svojih grudi, il' da okrenem glavu, da ne žalostim srce? Krije li nježnost u kosi i oku, il' su usne njene hladne oštrice? Zna li da se smije, pjeva li spokojno dok radi, zna li se nasmijati strahu? O vrijeme, hoćeš li nas spojiti, da se zaradujem svemu lijepom u njoj, da otkrivam polako svo blago što ga Bog posija u još jednoj duši krasnoj? Hoćeš li nas spojiti, da dodam još jednu kockicu u ovaj divni mozaik života, da učim od nje i o sebi i o njoj, jer je svaki susret ogledalo, i prilika za ljubav, il' smirenje, il' pobjedu?