Cim ugledah sliku tvoju
Kao moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid,
Tad misli me obuzese moje,
misli od kojih zaokupi me stid,
O sklopi usne, ne govori, ćuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I reč nek tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje